Sedeo sam u društvu poslovnih ljudi gde su se vodili neobavezni razgovori o poslu.
Sumirali su se utisci, malo se kukalo, malo se hvalilo, kriza je bila nezaobilazna tema i tome slično.
Sastav društva je bio raznolik, od ljudi iz društvenih i privatnih kompanija do ljudi iz nekih ministarstava.
Vodili su se uobičajeni razgovori ali se u jednom trenutku osoba koja radi u jednom od ministarstava požalila na kolege kako se ne trude na poslu i kako zabušavaju pa ona uvek izvlači "deblji kraj" jer mora da radi i njihove poslove.
Dobro, nije to ništa novo, uvek se nađe neko ko na ovaj način izvuče "deblji kraj" i oni koji lagano prolaze kroz sve to.
To postoji i u privatnim i u društvenim firmama.
Međutim, dotična osoba je počela nabrajati poslove koje odrađuje za kolege:
"...od onoga, skuvam kafu, napišem dopis, ugovor, obezbedim 20 miliona (dinara) do onih visokoumnih poslova tipa, pošaljem mail u Austriju i slično..."
Na ove "visokoumne poslove" sam ostao bez reči.
Poslati mail u Austriju !!!
Moj savet svima koji traže posao a znaju da pošalju mail, prijavite se na posao u nekom od ministarstava.
Poželjno je znanje slanja mail-ova u Evropsku uniju, ako još znate da pošaljete mail u Ameriku, Australiju ili negde u Aziju... eto Vama visokoumnog položaja.
Milioni dinara su i onako tu i samo čekaju da ih preusmerite u pravom smeru.